Autor: s. Ljilja Pehar
Petak, 18. veljače 20011.
Dobro je upitati se: Tko je za mene Isus Krist? Gospodine, tko si Ti za mene? Koja je Tvoja uloga u mom životu?
Dok ovo izgovaram, ne osjećam se baš ugodno. Istinski susret s Bogom je i istinski susret sa samim sobom, zato se u prvi mah ne osjećam ugodno, jer susretoh istinu o sebi. Isusu bi puno više mjesta trebalo dati u mom i u tvom životu. Zapravo, trebao bi nam biti najvažniji, trebali bismo neprestano biti s Njim i to svugdje i u svemu.
U svakom istinskom susretu s Bogom, najprije osjetimo nedostojno stajanje pred Onim koji nam uvijek ponovo vraća i daje dostojanstvo. Nakratko osjetimo nemir dok se ne utopimo u Njegov mir. Stojimo u čudu, zbog čega u nama tolika briga i bojazni, kad je Njegova blizina sveobuhvatna sigurnost. I pitamo se, kako nam se mogu dogoditi trenutci beznađa, kad je Njegovo svjetlo trajni Uskrs, daje život, otvara vječnost. Zbog čega nas hvata depresija? Jer Ljubav nije ljubljena.
Što je ili, bolje reći, tko je Ljubav?
Ljubav je Onaj tko ne oduzima nego vraća dostojanstvo.
Ljubav je Onaj tko daje mir.
Ljubav je Onaj uz koga se ne bojim.
Ljubav je Onaj koji me čeka da se vratim, da mi ponovo sve oprosti.
Ljubav je Isus Krist, kojemu je trebalo krvlju se znojiti, biti izdan, popljuvan i bičevan, trnjem okrunjen, izrugan, do gola svučen i sramotno raspet. I trebalo je da tako raspet umre uvjeravajući mene i tebe koliko nas ljubi. Isus Krist je neizreciva blizina ljubavi i neutaživa čežnja za jedinstvom s nama.
Uzvratimo mu ljubav zajedno s Presvetom Majkom Marijom.
Mir vam i dobro!